Vađenje zuba – osnovna i najstarija metoda lečenja bolesti zuba i parodoncijuma. Može se vrlo lako sprovesti u lokalnoj anesteziji uz puno poštovanje integriteta okolnih zdravih tkiva i anatomskih prostora.
Hirurško vađenje zuba – sprovodi se u lokalnoj anesteziji sa ciljem bezbednog i minimalno invazivnog uklanjanja korenova zuba koje nije moguće izvaditi ambulantnim pristupom.
Hirurško vađenje neizniklih zuba – vrši se u cilju uklanjanja štetnog učinka neizniklog zuba na iznikle zube. Savetuje se i najčešće radi kod mlade populacije koja pati od ortodontskih anomalija, kao i u sklopu pripreme za ortodontsko lečenje.
Hirurško-ortodontski tretman kombinuje hirurške i ortodontske metode kako bi se rešili problemi neizniklih zuba. Ovi zubi mogu ostati zarobljeni u kosti, rasti u nepravilnom smeru ili uopšte ne izrasti, što može dovesti do komplikacija kao što su nepravilnosti u zagrizu ili pritisak na susedne zube.
Ortodontska terapija se primenjuje kada je potrebno postepeno pomeranje zuba u pravilan položaj, dok se hirurškom intervencijom zubi otkrivaju i postavljaju u funkcionalnu poziciju. Ovaj kombinovani pristup omogućava pravilan rast i raspored zuba, čime se poboljšava estetika i funkcija osmeha.
Upala vrha korena zuba (tzv. gnojna kesica) je često oboljenje potpornih tkiva zuba, koje se efikasno leči u lokalnoj anesteziji. Uzroci koji najčešće dovode do razvoja ovog stanja su karijes, oboljenja pulpe, iritacija od velikih kompozitnih ispuna, trauma, neadekvatno lečenje zuba.
Upalne i razvojne ciste stomatognatnog sistema se otkrivaju na osnovu anamnestičkih podataka, kliničkog pregleda i RTG analiza. One se takođe leče hirurškim putem, najčešće u lokalnoj anesteziji.
Preprotetska hirurgija – skup hirurških intervencija na mekim i koštanim tkivima čiji je cilj stvaranje boljih uslova za izradu definitivnog protetskog rada.
Oralno hiruške intervencije su manje intervencije koje se izvode u usnoj duplji i uglavnom se izvode u lokalnoj anesteziji. Neke od rizičnih grupa pacijenata za oralno-hirurške intervencije su:
Kardiovaskularna oboljenja: ishemijska bolest srca (Angina pectoris), infarkt miokarda, aritmije, bakterijski endokarditis, srčana slabost (kongestivna oboljenja srca), esencijalna hipertenzija
Pacijenti na antikoagulantnoj, antiagregacijskoj ili kombinovanoj terapiji.
Oboljenja pluća: astma, hronična opstruktivna bolest pluća.
Bubrežne bolesti: hronična bubrežna insuficijencija i renalna dijaliza.
Endokrini poremećaji: šećerna bolest, hipertireoidizam, insuficijencija nadbubrežne žlezde.
Hematološka oboljenja.
Neurološka oboljenja.
Oboljenja parodoncijuma predstavljaju široko rasprostranjen zdravstveni problem koji često pored gubitka zuba ima i negativan uticaj na ceo organizam. Potrebno je na vreme otkriti i edukovati pacijenta, koliko je bitno pravilno održavanje higijene usta i zuba. To je prvi korak u lečenju ovog oboljenja. Lekar može da primenjuje metode daljeg lečenja i to:
Dobroćudni tumori usne duplje mogu se razviti na mekim tkivima (sluzokoži, jeziku, desnima) ili na koštanim strukturama vilica. Iako nisu maligni, mogu izazvati funkcionalne smetnje, nelagodnost ili estetske probleme, te ih je često potrebno ukloniti.
Hirurško lečenje dobroćudnih tumora na mekim i koštanim tkivima usne duplje obuhvata više različitih tehnika koje se upotrebljavaju u zavisnosti od vrste tumora kao i njegove veličine, karakteristika i lokacije.
Ovaj zahvat se izvodi u lokalnoj anesteziji, uz maksimalno očuvanje zdravih tkiva i postizanje optimalnog estetskog i funkcionalnog rezultata. Nakon intervencije, pacijenti dobijaju jasne smernice za oporavak i preventivne mere kako bi se smanjio rizik od recidiva.
Definitivna dijagnoza benignog tumora se potvrdjuje slanjem materijala na patohistolosku analizu.
Vođena koštana regeneracija (GBR) je postupak koji omogućava obnavljanje izgubljenog koštanog tkiva u vilici, što je važno za uspešnu ugradnju zubnih implantata i očuvanje stabilnosti preostalih zuba.
Koristeći najsavremenije metode i biokompatibilne materijale, ovaj tretman pruža optimalne uslove za regeneraciju i rast prirodne kosti. Procedura se sprovodi pod lokalnom anestezijom, a postoperativni oporavak je brz uz pravilnu negu i pridržavanje preporuka stomatologa.
Ova procedura koristi barijerne membrane i graft materijale (sopstvenu kost pacijenta, sintetičke ili biološke materijale) kako bi sprečila prodiranje mekih tkiva u prostor gde je potrebno formiranje nove kosti.
Sam proces regeneracije zavisi od osteokonduktivnih, osteoinduktivnih i osteogenih svojstava materijala koji se koriste, ali finalni rezultat zavisi od prirodnog kapaciteta organizma da izgradi novu kost.

Prof. dr Asen Džolev

Dr Ratko Džolev